Dan grada Splita
Dan grada Splita obilježava se 7. svibnja, na blagdan Sv. Duje.
Grad Split je središte Splitsko-dalmatinske županije i najveći je grad u Dalmaciji te drugi po veličini grad u Hrvatskoj, ima približno 180 tisuća stanovnika. Druga je po veličini hrvatska teretna luka, ali i jedna od vodećih putničkih luka na Mediteranu
Split je smješten na jadranskoj obali, u srednjoj Dalmaciji, na Splitskom (Marjanskom) poluotoku. Premda s tri strane okružen morem, Split je obilježen i okolnim planinama, Mosorom na sjeveroistoku, Kozjakom na sjeverozapadu te brdom Marjan, jednom od najvažnijih gradskih simbola, na zapadnom dijelu poluotoka – u blizini stare gradske jezgre. Split okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo.
Povijest Splita prebogata. Premda su na području Splita i ranije postojale grčke naseobine, prvim njegovim stanovnikom i osnivačem Splita ipak treba smatrati cara Dioklecijana, koji je na poluotoku u blizini velikog grada Salone 293. godine poslije Krista počeo graditi raskošnu carsku palaču od oko 30 tisuća metara četvornih, u koju se nakon desetogodišnje gradnje povukao kad je napustio rimski carski tron.
Burnim stoljećima nakon toga nastao je grad, začet kada su prema Palači pobjegli stanovnici Salone pred navalom Avara i Slavena. Smjenjivale su se potom u gradu koji je rastao izvan zidina palače mnoge vlasti, od hrvatskih kraljeva u 10. stoljeću, preko mađarske i mletačke administracije, do francuskih vladara i Austro-ugarske monarhije. Moderno doba i 20. stoljeće Split su “premještali” iz kraljevine Jugoslavije, preko tragičnih, ali i herojskih dana talijanske i njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu kad je Split bio jedan od centara antifašističkog otpora, do socijalističke Jugoslavije, pa do današnjih dana života u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj, članici Europske unije.
Turbulentna prošlost ostavljala je svoje tragove u svakodnevici grada koji je uvijek kročio naprijed, ostajući središtem ovog dijela obale do današnjih dana. Bilo je u tim miješanjima povijesnih slojeva i nespretnosti, ponekad i razvojne brzopletosti, ali sve je to danas dio njegove originalnosti. Veliki grad danas kuca tihim otkucajima povijesti, živim duhom mladosti i šarmom mediteranske te ipak po svemu hrvatske topline…
Sveti Duje je duhovna vertikala grada Splita, kojemu je on patron. Na njegov blagdan 7. svibnja, kad se ritualno otvara njegova raka u splitskoj prvostolnici i kad, praćena pjesmom i insignijama župa i bratovština, kreće veličanstvena procesija s njegovim moćima užom gradskom jezgrom s misnim slavljem i propovjedi, nekad u katedrali ili pred njom. Sveti Duje je najvrjednija splitska tradicija, pojam vjere u gradu koji ga izabra za svog sveca zaštitnika i postavi mu kosti u prvostolnici, jednoj od najstarijih katedrala na svijetu. Sv. Dujam je bio biskup u Solinu a žrtvu za vjeru podnio je, po tradiciji, 304. godine naše ere za vladavine cara Dioklecijana, koji je upravo nedaleko Salone, na mjestu današnjeg Splita, podizao veličanstvenu palaču za odmor i ukopište.
Kroz stoljeća, svecu se obraćao puk ali i brojni umjetnici , osobito u likovnoj umjetnosti. U prvom hrvatskom oratoriju splitski skladatelj Julije Bajamonti koncem 18. stoljeća glazbeno je obradio prijenos Dujmovih kostiju, svecu u čast ispjevane su i skladane mnoge pjesmenajčešće himničke naravi, a od napisanih svečevih životopisa najpoznatiji je onaj iz pera Dubrovčanina Ivana Dražića.