Sveti Petar i Pavao
Sveti Petar i Pavao, 29. lipnja
Svetog Petra je Isusu doveo njegov brat Andrija. Isus ga je kao prvaka od 12 apostola, nazvao Stijena i rekao mu je da će na toj stijeni sagraditi crkvu. Dok su Isusu sudili pred Velikim vijećem, Petar ga je zatajio 3 puta. Ali Isus je računao na to i nakon uskrsnuća dao je Petru vlast nad upravljanjem crkvom. Petar je svoje propovijedanje završio tako što su ga u Rimu razapeli naopako na križ, jer je smatrao da nije dostojan umrijeti kao Isus.
Sveti Pavao je također Isusov i Petrov suvremenik. Potječe iz židovske obitelji i prostora današnje središnje Turske. Kao pripadnik farizejske sljedbe s pravom rimskog građanina, progonio je prve kršćane dok na Isusovu objavu nije pao s konja i oslijepio. A kad je ponovo progledao, spoznao je nauk koji su kršćani propovijedali. Potom ga je krstio Ananija te je proveo tri godine u arapskoj pustinji u proučavanju kršćanske sile koja ga je prosvijetlila i zbog čega se preimenovao iz Savao u Pavao.
Na Velom Ižu se na blagdan sv. Petra i Pavla, u drevnoj otočkoj župnoj crkvi iz 13. st. slavi svečana glagoljaška misa na staroslavenskom, pjevana na domaćim iškim glagoljaškim napjevima koji su se očuvali u ovom mjestu kao dio bogate kulturno-povijesne i vjerske baštine ove osamstoljetne ribarsko-težačke i pomoračke župe.
Poslje mise Ižani se, a i gosti koji se tamo nađu, okupljaju na zajedničku seosku gozbu zvanu “brašćina”, te pjesmom i veseljem proslave dan naslovnika i zaštitnika župne crkve i mjesta. U organizaciji Mjesnog odbora i Župnog ureda poslije Večernje održava će se starinska „brašćina” – zajednička pučka fešta pod drevnom murvom na seoskoj „špini” kod crkve.
